Jedna od najbitnijih stvari koju treba shvatiti o čovjeku je da je čovjek uspavan. Čak i kada misli da je budan, on to nije. Njegova budnost je veoma krhka; njegova budnost je toliko mala da uopšte i nije bitna. Njegova budnost je samo lijepo ime, ali sasvim prazno.
Vi spavate noću, vi spavate danju – od rođenja pa do smrti, vi samo mijenjate način vašeg spavanja, ali nikada nijeste uistinu budni. Nemojte zaluđivati sebe da ste budni ako samo otvorite oči. Sve dok se ne otvore unutrašnje oči – sve dok vaše unutrašnje ne bude ispunjeno svjetlošću, dok ne vidite ko ste – nemojte misliti da ste budni. To je najveća zabluda u kojoj čovjek živi. Kada jednom prihvatite da ste već budni, tada više nema potrebe da činite napor da budete budni.
Prva stvar koja treba duboko da utone u vaše srce je da ste uspavani, veoma uspavani. Vi sanjate iz dana u dan. Vi sanjate nekada sa otvorenim očima, a nekada sa zatvorenim očima, ali vi sanjate – vi ste san. Vi još nijeste stvarnost. I naravno, sve što radite u snu je besmisleno. Sve što mislite je bez nekog smisla, sve što zamišljate ostaje dio vaših snova i nikada vam ne dopušta da vidite to što jeste. Stoga su svi probuđeni naglašavali samo jednu stvar: probudite se! Neprestano, vjekovima, njihovo ukupno učenje se temeljilo samo na jednoj kratkoj rečenici: budite budni. Oni su razvijali metode, strategije; oni su stvarali sadržaje, prostore i energetska polja u kojima bi bili protreseni do svjesnosti.
Da, dok ne budete protreseni, streseni do vaših samih temelja, vi se nećete probuditi. Spavanje je trajalo veoma dugo tako da je dospjelo do vaše najdublje srži: vi ste prožeti time. Svaka ćelija vašeg tijela i svaki nerv vašeg uma je prepun uspavanosti. To nije tako mali fenomen. Stoga je potreban veliki napor da se osvijestite, da postanete pažljivi, da možete da promatrate, da postanete svjedok.
Svi probuđeni se slažu sa jednim, a to je – da je čovjek kao takav uspavan, a da čovjek treba da bude probuđen. Probuđenost je cilj, probuđenost je ukus svih njihovih učenja. Zaratustra, Lao Ce, Isus, Buda, Bahaudin, Kabir, Nanak – svi ti probuđeni su podučavali jednu jedinu stvar… na drugačijim jezicima, u drugačijoj metafori, ali njihova pjesma je bila ista. Baš kao što je more slano – bilo gdje da okusite more: na sjeveru, ili na istoku, ili na zapadu, more je svugdje slano – ukus budastva je probuđenost. Ali vi nećete učiniti nikakav napor ukoliko povjerujete da ste već probuđeni. Tada nije bitno učiniti bilo kakav napor – čemu briga?
Vi ste iz vaših snova stvorili religije, bogove, molitve, rituale – vaši bogovi su dio vaših snova, kao i sve drugo. Vaše politike su dio vaših snova, vaše religije su dio vaših snova, vaša poezija, vaše slikarstvo, vaša umjetnost – pošto ste uspavani, bilo što da radite, vi djelujete u skladu sa stanjem vašeg uma.
Osho
